homekontakt blog


I tko je tu onda budala


Jedno od gorih emotivnih stanja je ono u koje upadnemo kad nas netko iznevjeri, prevari.
Osjetimo se bijedno, jadno, prevareno, izigrano, nasamareno. Vrištimo - ma koja sam ja naivna budala!
Ne razumijemo zašto nam je netko to učinio, pitamo se kako nismo naslutili, preispitujemo i analiziramo sve događaje, izgovorene rečenice, tražimo znakove prevare koji su nam promakli.
Poželimo učiniti nešto da se osvetimo, ponekad i učinimo, vjerujući da će nam biti bolje, ali ne, ne bude, naprotiv, osjetimo se još jadnije.

Ne pali ništa da se osjećamo bolje...

Možda da pokušamo gledati to drugačije.
Vjerovali smo nekome jer volimo vjerovati u dobro u ljudima, u ljubav i u riječ.
Vjerovali smo i dali smo dio sebe bezuvjetno i od srca.
Dobili smo lijepe trenutke koji su se na kraju ispostavili kao pomalo ishitreni, ali u vrijeme trajanja činili su nas sretnima.
Nitko nam nije rekao da vjerujemo, to je naš izbor.
Dobar izbor.
Nitko nam tome nije kriv.
Onaj koji nas je prevario, vjerojatno nije ni svjestan u potpunosti što je učinio.
Nije ni svjestan da on ustvari gubi.
Gubi osobu koja je vjerovala u njega svim srcem.
Postaje za nijansu usamljeniji.
A onaj tko je prevaren,...gubi li što?
Da, gubi varalicu..
I tko je tu onda budala?

Život nas tjera na kojekakve stranputice, stavlja pred nas kušnje, izazove, odluke...nije nimalo lako svaki put ostati na svjetlu, na pravome putu, odlučiti i znati kojim putem i kako, čemu odoljeti, a što prihvatiti, ali nastojmo što manje varati, što manje lagati, jer u konačnici, svako dobro ishodovano prevarom ili laži, ne ispadne baš dobro.
Nastojmo biti budale koje vjeruju a ne budale koje varaju.
Ove prve su, na opće čuđenje, mnogo sretnije!
top
Vaše ime:
Vaš e-mail:
Komentar:

top