homekontakt blog


Novac se najlakše zarađuje ako ne radimo za njega



U životu je jako dobro postaviti si cilj, tako da znamo čemu težimo, i na koji nam način valja djelovati da bi isti ostvarili.
Vjerujem da provedemo anketu, veliki postotak bi pripao "novcu" kao postavljenom cilju.
Ne želim reći da su ljudi u većini materijalisti, već je činjenica da je novac svima prijeko potreban,
nekome više nekome manje, te je svima prioritet osigurati sebi i svojoj obitelji materijalnu sigurnost pa onda sve ostalo. Međutim, uvjerila sam se u sljedeće:

Kada si postavimo Zaradu kao cilj, to je sve o čemu razmišljamo, to je sve čemu težimo.
Ok, možda čak i razradimo strategiju kako i što činiti, kojim redom i rasporedom da bi ostvarili što veću zaradu.
Fokusiramo sva svoja osjetila na zaradu.
Izdefiniramo koji će nas iznos usrećiti, koji ostaviti ravnodušnima a koji razočarati.
Posao koji moramo iz tog razloga obavljati, je samo nužno zlo, sredstvo za ostvarivanje cilja, i tako nam je svejedno jeli taj posao konobarenje, prodavanje, ili predavanje...jedino je važno da nosi zaradu, i po toj ga značajki biramo, tražimo i radimo.
Nadam se da Vi niste jedan iz te skupine, jer bojim se da je Vaš cilj dugoročno osuđen na propast.

Jer kao prvo - novaca nikada ne možemo zaraditi onoliko koliko ga možemo potrošiti, što će reći -nikada ga ne možemo imati zaista dovoljno za sve, a to onda vodi do toga da nikad nećemo dostići svoj cilj, jer ćemo ga uvijek pomicati još malo dalje...
Kao drugo - ako svu svoju pažnju fokusiramo samo na zaradu kao krajnji cilj, vrlo teško možemo biti uspješni u svom poslu, a na taj način nećemo postići apsolutno ništa.

Ali ako nam je cilj raditi nešto što volimo, u okruženju koje volimo, djelovati i stvarati pozitivne vibracije i akcije, činiti dobro i unapređivati svoju djelatnost i sve koji se nađu u njoj, jednostavno ne možemo ne uspjeti.
To ne mora biti posao atomskog fizičara, da bismo ga mogli unapređivati i stvarati nešto veće, važnije i bolje, to može svaki čovjek pa bio on konobar, čistač, vozač, prodavač...svi možemo u okviru svoje djelatnosti proširiti okvire i pomaknuti granice.
I to ne zbog zarade, već zbog toga što je tako dobro! Već zbog toga što je to gušt!

Na poslu koji obavljam, s vremena na vrijeme dobijem povišicu, koja nije trajna već više kao nagrada za taj mjesec za nešto učinjeno.
Moram priznati, povišica se dogodila već nekoliko puta, i svaki put sam se zapitala - zašto sad ovo, pa samo sam radila ono što je trebalo da bi bilo dobro, i uživala sam!

Kroz suradnju sa prof. Kartelom dogodilo se jednog dana da je njegovom prijatelju trebalo izraditi malu galeriju prekrasnih fotografija.
Profesor mi je ponudio da ja to napravim za njegovog prijatelja.

Naravno da sam pristala, bila sam čak polaskana što imam priliku tako nešto raditi, vesela zbog zadatka a još veselija kad sam ga obavila!
I sad ako me možete zamisliti, onda pokušajte si i predočiti moje zaprepaštenje kad mi je profesor posao platio! Nisam u potpunosti razumjela zašto mi to plaća, ali svakako to mi je među dražim zaradama u životu!

Nakon nekog vremena dogodila se još jedna nagrada u obliku novca od strane Kartelo ustanove; naime profesor mi je ururčio nagradu za Naj-projekt u našem Parku.
Ovaj put u vrijednosti od nevjerojatnih 100.00kn !
Pokušala sam čak i odbiti, ali profesor je bio ustrajan u svojoj namjeri ( mislim da me potajno želi naučiti zarađivati....).
Ja evo još uviek ne razumijem što mi se tu imalo platiti, on kaže da sam dosta dobra učinila, i da to treba nagraditi, . To je u redu, ali ja se smatram već višestruko nagrađenom samom prilikom da mogu raditi!

No napokon da Vas dovedem do zaključka :
Nisam radila da bih zaradila, cilj mi je bio prvenstveno raditi, učiti i stvarati nešto što će biti dobro za sve.
Cilj mi nikako nije bio novac, no on je došao sam u paketu sa ostalim rezultatima.

Ako trčimo za novcem on je nedostižan,
ali ako ga pustimo, onda je neizbježan!

top
Vaše ime:
Vaš e-mail:
Komentar:

top