homekontakt blog


ZALJUBILA SAM SE



..i ne samo jedanput, već nekoliko puta..i ne govorim o čitavom životu, govorim samo o jučer i danas.
Jučer sam gledala more.
Mirno, plavo, sa odbljescima sunca po površini.
Nježno i umirujuće, a opet tako moćno i prelijepo.
Zaljubih se.

A onda je došao još i on.
Vjetar.
Maestral.
I more poprimi novu dimenziju, promjeni sve svoje; i boju i miris i oblik; metamorfoza iz lijepoga u još ljepše; Krenu sa pučine ravno prema meni, izdigne se iz vlastite utrobe, i nezaustavljivo nošeno maestralom zapljusnu mi stopala a sa pijeskom ponese k sebi i sve otiske nedavno otisnute.
Odnese i dio mene.
I zaljubih se opet.
Samo ne znam; dal' u more, dal'u vjetar, dal' u pijesak...dal' u metamorfozu u simbiozu..?
Zaljubih se u samu sebe, zavoljeh sebe još više ( i ne sramim se toga...) jer vidjeh; jer sam znala vidjeti - i more i vjetar i pijesak; jer sam spoznala da je more samo po sebi lijepo i snažno, i izuzetno moćno, ali lijepo tek ako ima Sunca koje ga obasjava, moćno tek ako postoji vjetar koji ga pokreće, i ako postoji pijesak, ako postoji kamen , ako postoje stopala na koje će se obrušiti u svoj svojoj ljepoti i snazi, i ako na kraju krajeva postoji oko koje će sve to vidjeti i duša koja će se zaljubiti.


Danas sam u vrtu gledala ružu.
Crvenu, bogatu, baršunastu.
Toliko savršena da je gotovo nestvarna.
Svaka latica drugoj nalik, svaka na svom mjestu, čarobne i mirisne!
Mirisne...i to kako! Toliko je riječi u našem vokabularu, ali nijedna nije dostojna da opiše miris i ljepotu jedne ruže.
Jednostavno, ne imah druge, već zaljubih se...
I onda kao da to nije bilo dosta, odnikud stvori se leptir, veliki prekrasni bijeli...
Pokušajte si samo predočiti, pokušajte na tren zamisliti - Ružu,poluotvorenu, crvenu baršunastu, a na jednoj njezinoj latici veliki bijeli Leptir, nježno tek kao da zadrhti krilcima, s vremena na vrijeme.
I mene, treba li reći- opet zaljubljenu!
top
Vaše ime:
Vaš e-mail:
Komentar:

top